Odluka Vlade o zabrani rada trgovina nedjeljom stvorila je ogroman problem na tržištu, a nelogičnost tog poteza otvorila je milijun dodatnih pitanja koje treba postaviti kako bi se objektivno sagledala šira slika cijele situacije.
Zašto smo protiv zabrane rada nedjeljom? Zato što je zakon diskriminatoran i protuustavan, pun izuzetaka, nepravedan prema poduzetnicima koji se bave trgovinom, ne štiti nikoga, već nanosi direktnu štetu poslodavcima, radnicima i tržištu.
Poduzetničku slobodu i pravo na rad svakom građaninu garantira Ustav Republike Hrvatske koji je iznad zakona. Novi zakon onemogućuje rad poslodavcima i radnicima koji žele raditi, čime krši temeljna načela Ustava.
ISKRENA NAMJERA ILI PREDIZBORNI TRIK?
Ostanimo u ideji da je Vlada imala dobru namjeru da zaštiti radnike, no realizacija iste je totalni fijasko. Ili što bi rekli u narodu, fulali su i šefa i stanicu s obzirom da se radnici ne štite Zakonom o trgovini, nego Zakonom o radu.
S druge strane, uporno ustrajanje u bedastoći, unatoč upozorenjima ekonomskih analitičara, dokaz je ili nekompetencije i nerazumijevanja materije, ili skrivenih namjera gdje krajnji cilj u stvari nije zaštita radnika, nego skupljanje jeftinih bodova u predizbornoj godini populističkim trikovima na koje mnogi padaju kad im se servira slika sirote majke blagajnice koja ne može nedjeljom pojesti ručak sa svojom djecom.
A što je s majkama koje rade kao blagajnice na benzinskama?
Ili majkama koje su blagajnice u prodajnim objektima koji se nalaze unutar željezničkih i autobusnih kolodvora, zračnih luka, luka otvorenih za javni promet, luka unutarnje plovidbe brodova, zrakoplova i trajekata za prijevoz osoba i vozila? A majke koje su blagajnice u prodajnim objektima unutar bolnica, hotela, prostora kulturnih i vjerskih ustanova, muzeja i ostalih kulturnih centara, nautičkih marina, kampova, OPG-ova, ili nacionalnih parkova i parkova prirode? Ovo je naime popis svih trgovina koje zakon sam navodi kao iznimke. I tamo rade nečije majke, supruge, kćeri i sestre koje bi možda htjele u nedjelju biti na obiteljskom ručku ili se družiti s prijateljima. Međutim, njih ovaj zakon ne štiti, nego ih direktno diskriminira.
I zašto se spominju samo majke? Što je s očevima, supruzima, braćom i sinovima? Zar oni nisu važni? Zar oni ne bi trebali biti nedjeljom sa svojom obitelji?
JESU LI RADNICI U OSTALIM SEKTORIMA MANJE VRIJEDNI?
Ovo su iznimke koje se odnose samo na trgovinu. A što je s konobarima, doktorima i ostalim medicinskim osobljem, policijom, vatrogascima, vozačima javnog gradskog prijevoza, taksistima, dostavljačima?
Ne radi se uopće o tome može li se ili ne kruh kupiti u subotu, slažemo se da može. Ali je apsurdno da se kruh u nedjelju može kupiti na benzinskoj, ali ne i u pekari. Ne bi li onda trebalo otići korak dalje i zabraniti benzinskama da nedjeljom prodaju išta drugo osim benzina?
I znamo da se ne može uspoređivati važnost hitne službe sa shopping centrom, niti ih uspoređujemo. No svi oni imaju jedan zajednički nazivnik: radnike. A ovdje pričamo o zaštiti radnika, SVIH radnika. I dok su radnici u trgovini dobili prisilan slobodan dan, oni koji i dalje rade nedjeljom (a popis je dug) ostali su nezaštićeni.
Također je važno naglasiti detalj o kojem nitko ne priča: zabrana rada trgovina nedjeljom vrijedi samo za kupce, ne i općenito za trgovce. To znači da u danima kad je objekt zatvoren, poslodavac može odrediti radnicima u trgovinama da obavljaju druge poslove kao što su čišćenje, slaganje robe, administracija, itd.
POSLJEDICE ZAKONA
Zakon je na snazi tek dva mjeseca, a već se naziru teške posljedice za poslodavce i radnike u trgovini. Na direktnom udaru su mali i srednji poduzetnici, koji imaju jednu ili dvije trgovine kao obiteljski biznis, a najbolji promet ostvaruju upravo vikendom. Oni zbrajaju velike gubitke jer se promet nije prelio na ostale dane u tjednu, pa postoji realna mogućnost da će biti prisiljeni zatvoriti svoje poslovanje što automatski dovodi do gubitka radnih mjesta. U takvim malim trgovinama rade uglavnom vlasnici, a od njih žive cijele njihove obitelji.
Ne radi se ovdje samo o velikim špeceraj trgovinama na koje svi prvo pomisle. Kako je moguće jednu suvenirnicu ili galeriju u malom turističkom mjestu koja živi od vikenda, usporediti s jednim Konzumom ili bilo kojim drugim velikim trgovačkim lancem koji ima poslovnice u svakom kvartu?
ZAKON IDE NA RUKU VELIKIMA
Ovaj zakon zapravo fantastično ide na ruku velikim trgovačkim lancima koji rotiraju zaposlenike po poslovnicama koje su otvorene. Kod njih se gotovo ništa ne mijenja jer imaju dovoljno trgovina da uvijek budu dostupni kupcima. Dapače situacija im odgovara jer radnika ionako nedostaje, a s manjom tjednom satnicom smanjena je i potreba za radnicima.
OŠTEĆENI I STUDENTI
Velika šteta nanesena je i studentima koji su preko tjedna na predavanjima, a rade vikendom i blagdanima upravo zato što je satnica veća, kako bi popunili vlastiti budžet. Ovaj zakon onemogućio im je da rade kao do sad, što znači da se tisućama studenata standard srozao i ovise o financijskoj pomoći roditelja.
GUBITAK ZA DRŽAVU
Tu je i ogromni gubitak od PDV-a za državu. Vrlo slikovitu kalkulaciju dao je Gordan Kolar, član udruge Glas Poduzetnika koji na Stradunu ima trgovinu te se i sam našao u problemu. U turističkim mjestima duž obale i na kontinentu ima preko 50.000 malih poduzetnika koji ostvaruju određeni prihod. Na primjeru od 1.000 eura prihoda dnevno (iako je realno daleko više), to je 50 milijuna eura dnevno. Kad se to pomnoži sa 18 uskraćenih radnih dana u turističkim mjestima, dobije se iznos od 900 milijuna eura! Od toga država uzima 25% kroz PDV, što je 225 milijuna eura manje u državnoj blagajni, a dodatno se još u blagajnu slije kroz porez na dobit.
Napomenimo važnu činjenicu: Hrvatska je zemlja koja nema značajne prihode od proizvodnje i izvoza, nego živi isključivo od turizma i trgovine. Zašto onda reže granu na kojoj sjedi?
KORAK NAPRIJED, NAZAD TRI. OPET.
Radnici se štite Zakonom o radu, a ne Zakonom o trgovini. I dok se Zakon o radu i dalje ne provodi u praksi, protuustavnim zabranama u Zakonu o trgovini bacaju se knedle u oči rulji koja pada na foru. Istovremeno se nanosi ogromna šteta malom i srednjem poduzetništvu koje ionako jedva opstaje u antipoduzetničkoj klimi lijepe naše. Nanosi se šteta i kućnom budžetu radnika koji žele raditi. Jer, iako je u ovom trenu najglasnija gorčina onih koji za rad nedjeljom dobiju mizerno povećanje plaće od svega 5 eura i radije budu slobodni taj dan, zaista postoje poslodavci koji adekvatno plate radnike za obavljeni rad nedjeljom i blagdanom. Njihovi radnici žele raditi.
