Once upon a time, davnog 8. svibnja 1984. započeo je s emitiranjem jedan posve drugačiji radio. Priča o Radiju 101 najveća je zagrebačka ispričana priča, urbana legenda puna uspona i padova, ali nikad odustajanja. No gdje početi?

PARTIJSKI PROJEKT…

Prva ideja o Radiju pojavila se još 1981. kad su u vodstvu Omladine zagrebačke Pešćenice počeli razgovori o osnivanju novog medijskog prostora za mlade. Nakon Titove smrti, intelektualci i omladinski mediji u Ljubljani i Beogradu počeli su planirati korake prema slobodnijem izražavanju, no u Zagrebu je vladalo jednostranačje pa su politički sukobi bili rješavani unutar partije. Istovremeno, liberalne ideje Zapada dopirale su do mladih gdje je postojala kritična masa onih koji su drugačije gledali na sustav. Pojedinci na vlasti shvatili su da omladincima hitno treba ispušni ventil. Rješenje je bilo stvoriti vlastiti gdje će na jednom mjestu imati sve „problematične“ pod kontrolom.

Zadatak da pokrenu postaju dobivaju Dobrivoje Keber i Veljko Jančić, a ubrzo im se pridružuje i Silvestar Vrbanac koji je početkom osamdesetih, iz otpora prema sustavu koji je sve kontrolirao, počeo emitirati piratski Radio Šlic. Priključio se pod uvjetom da se na Radiju rabi jezik ulice, bez psovki, i da se dopusti kontakt program u eteru sa slušateljima. Državni aparat je tako na jednom mjestu imao sve “problematične” koji ne dijele službeni svjetonazor partije.

…KOJI SE OTEO KONTROLI

U listopadu 1983. počeo je eksperimentalni program, pušten je glas na fakultetima i ljudi su se počeli okupljati na Savi u Studentskom domu Stjepan Radić gdje je bio prvi studio. Službeni datum početka emitiranja je 8. svibnja 1984. jer je tog dana Radio počeo emitirati program 24 sata dnevno. Otpočetka je okupljao alternativce, neposlušnu inteligenciju i kreativce iz cijele Hrvatske koji su znali razliku između totalitarnog i demokratskog sustava. Prvih šest mjeseci bilo je najteže, komiteti i tajne službe tražili su snimke emisija i vijesti koje je Radio emitirao jer su čuli da ima puno „nepravilnosti“ koje nisu u skladu sa svjetonazorom partije. Keber je ovdje maestralno odigrao i po noći presnimavao sporne dijelove programa, umetao glazbene brojeve i suhe vijesti, sve kako bi dušebrižnici u Đorđićevoj (UDBA) pustili Radio na miru. Radio je vrlo brzo postao urbana legenda s nevjerojatnom političkom moći. Kako je popularnost Radija rasla, tako je padala moć sustava. Kad su osnivači to shvatili, bilo je prekasno da ih zaustave i zabrane. I Radio je opstao.

NEKONVENCIONALAN I KONTROVERZAN

Od samog početka Radio 101, odnosno tada još Omladinski radio, bio je poznat po nekonvencionalnom programu i kontroverznim temama. Prvo iznenađenje bilo je to da se na Stojedinici pozdravljalo s ‘bok’, kao i američka glazba koju su mnogi zamjerali. Naime, ono što je danas većinom poznata rock glazba koja ulazi u mainstream, 80-ih je bila alternativa i odraz bunta. Glazbeni izričaj bio je ključan, sve je moralo biti brzo, dinamično, kreativno i glasno. Puštala se glazba koja se u to vrijeme nigdje nije mogla čuti pa nije čudno da je Radio odmah postao popularan.

Prvi je puštao komentare slušatelja uživo u eter što je tada bilo nezamislivo. Mlađu publiku, osim glazbom, pridobivalo se govornim emisijama. Radio je imao vlastiti koncept koji se odmicao od stereotipa, otvarao se prema stvarnom životu, uvažavao vitalnost mlade generacije i njezin ukus u glazbi, načinu komuniciranja, odabiru tema i pogledu na svijet. U eteru nije bilo mjesta za ideološke emisije ni one koje promoviraju bratstvo i jedinstvo, a time si automatski protiv države

Otvarao je različite tabu teme i davao prostor ljudima koji su bili na crnoj listi. Upravo na Stojedinici, krajem 80-ih, a prije nego što je službeno odobren politički pluralizam u Hrvatskoj, svoj prvi javni nastup imao je Franjo Tuđman, koji se nakon uhićenja 1972. kao disident nije smio pojavljivati u medijima zbog svoje uloge u pokretu Hrvatskog proljeća. Zanimljivo da se taj isti čovjek 1996. svim silama trudio ugasiti Radio 101.

POZNATE EMISIJE

Najrazvikanija emisija Frigidna utičnica, koju je vodio jedini tada deklarirani homoseksualac u ondašnjoj Jugoslaviji, Toni Marošević, emitirana je samo četiri puta nakon što je uzburkala cijelu vladajuću strukturu, od Centralnog komiteta do Kaptola. Sa svih strana dolazile su iste poruke: „Pederi u eteru? Pa jeste li vi normalni, dovodite u program pedere i disidente… Ne može!“

Poznate emisije: Mandragora, Radio udar, Frigidna utičnica, Zločesta djeca, Gosti-I-Ona, Krezubi trozubac, Patrola 101, Čisti eter, Terranostra, Službeni početak vikenda, One man music show, Phonebox, Parliament Show, Tema dana, Top 40 Countdown, Aktualni 101, Scarface, Radio dvoboj, Gradonačelnik pleše, Antena, Kulturni intervju, Intervju tjedna, Karantena, Zagrebački odrezak, Rezolucija 48/96, Ciguli Miguli, Week report, Blackout Rap Show, Fine Time.

Kontakt emisije poput Retrovizora i Gost-I-One dosezale su sam vrh tadašnje radijske produkcije.

DOBAR GLAS DALEKO SE ČUJE

Bez obzira na kontroverzni program, Omladinski radio proglašen je 1985. u Startu za medijski događaj godine u Jugoslaviji kao najutjecajniji i najslušaniji radio. 1986. o njemu je pisao i Wall Street Journal u tekstu s podnaslovom “Glas jugoslavenske mladeži pušta kapitalističku glazbu i ignorira partijsku liniju”. O Radiju pišu i Le Monde člankom o Zločestoj djeci, The Economist, Stern, Financial Times, The Times, Newsweek, FAZ i mnogi drugi.

REVOLUCIJA U SVIJETU OGLAŠAVANJA

Radio je postao vrlo popularan, slušan i ubrzo je donio novu revoluciju – reklame. Svi su htjeli da se njihova reklama vrti na Radiju 101! Bila je tolika navala da se posebnim uvjetima nastojala regulirati gužva u eteru, no klijenti su pristajali na sve: od visoke cijene do zabrane puštanja službenih korporativnih reklama – tko je htio oglas u eteru Stojedinice, morao je pristati na reklamu koju je snimila kreativna ekipa Radija. Pristajali su i najveći, među kojima je bila čak i Coca Cola!

MEDIJSKI LABORATORIJ

1987. Omladinski radio preseljen je na dugogodišnju poznatu adresu u centru Zagreba. Nakon što je postao politički čimbenik, provedena je i prva, civilizirana “čistka”. Plan je bio da urednici redakcija traju dvije godine, a onda ih se preusmjerava u „normalne“ medije. Radio je trebao biti medijski laboratorij i rasadnik za novinare koji su se lako zapošljavali. Taj koncept održao se samo do 1989., otkad je osoblje na radiju postalo “vječno”, a upravo ga je fluktuacija činila onim po čemu ga se pamti. Stalan priljev entuzijastičnih novih ideja održavao ga je svježim te je bio odskočna daska za slavu koja je lansirala mnoga poznata radijska i televizijska imena.

VRIJEME PROMJENA

Radio je postao kult za društvenu i sveopću alternativu u cijeloj Jugoslaviji. Za vrijeme pluralističkih promjena, radi boljeg marketinga, 1990. godine Omladinski radio preimenovan je u Radio 101 jer je emitirao program na frekvenciji 101 MHz. Radio je nastavio živjeti, a u godinama raspada Jugoslavije ostao je zapamćen kao mjesto koje je prvo udomljavalo disidente koji su zahtijevali demokraciju, višestranačje, ukidanje verbalnog delikta. Za vrijeme rata dolazi do drastičnog pada prihoda, a onda 1996., po direktnoj naredbi tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana i zakulisnim političkim igrama, odlukom Vijeća za elektronske medije, Radio je trebao izgubiti koncesiju i prestati s emitiranjem.

TO BE CONTINUED…