Tjedan dana Sziget Festivala (2. dio)

Written by on 25/08/2018

Foto: Rockstar Photographers

Piše: Nina Trumbić

Dolazi već 5. dan festivala, nespavanje i kašalj od silne prašine učinili su svoje tako da je prvi koncert na kojeg odlazim tek Liam Gallagher. Zločestiji brat donio je veliku dozu nostalgije.
Naravno, da je Oasis tribute dio setliste prošao najbolje kod publike, dok su pjesme s njegovog solo debi albuma zakazale. Kad se već i sami uvijek uspoređuju, reći ću da je Noel bio uvjerljivo bolji na istoj pozornici prije 2 godine.

S Liamom su se preklapali Wolf Alice, pa sam tako uspjela uloviti samo 20-ak minuta nastupa, koji je, barem u tom dijelu, bio moćan kako sam i očekivala. Zatim je slijedio povratak na glavnu pozornicu na kojoj je Dua Lipa bila headliner tog petog dana. Kako se još ne nalazi često u toj ulozi, morala je to opravdati, i, uistinu jest. S jednim albumom iza sebe svejedno ima toliko hitova da tijekom cijelog nastupa nisam prestala pjevati i skakati kao tinejdžerica. A, ni ostatak publike isto. Odlična je, od pjevanja do interakcije s publikom, njena samouvjerenost je zapravo zarazna i jasno je da će postati samo još veća pop-zvijezda.

Nakon utvrđivanja novih pravila s Duom Lipom jurim na Gizzarde.
Nastup King Gizzarda and the Lizard Wizarda, australske sedmorke dugog imena i još dužih pjesama bio je jedan od najbolji na ovogodišnjem Szigetu. Iako su primarno psihodeličini rock, spajaju sve žanrove i prelaze s pjesme na pjesmu s tolikom lakoćom da smo svi bili očarani. Inače su jedini izvođač koji je dan nakon festivalskog nastupa imao solo koncert isto u Budimpešti, u klubu.
Nakon Gizzarda omamljena šetnja okolo, na jednom stageu svira opera, na drugom rumunjski trap, a na trećem Abba tribute band (da, najviše sam vremena provela na ovom trećem), na četvrtom je divovsko ulično kazalište.

Šesti dan festivala je, zapravo, jedini koji je već ranije bio rasprodan što me poprilično iznenadilo obzirom na line-up čije su glavne zvijezde bile Kygo i Shawn Mendes koji je ove godine imao mali broj zakazanih koncerata na europskom području, i već si samo šetajući po otoku primijetio veću najezdu tinejdžerica s roditeljima. Nisam ga slušala, otišla sam jesti Langoš burger, odličan je, ako ste ikad u Budimpešti probajte ga. Ne kažem nužno da ne idete na Shawn Mendesa ako ste u prilici.

No, popodnevni slot prije toga pripao je . Ovo je bio treći put da je slušam na Szigetu, a već drugi da slavi rođendan upravo na nastupu na Szigetu, no prvi put da je dobila čast biti na glavnoj pozornici, a ne u A38 šatoru. MØ je divna i super se snalazi u oba prostora, da ne kažem sad i u svakoj situaciji. Kao veliki fan albuma “No Mythologies To Follow”, a manje kasnijih singlova i dalje me oduševljava njena posebna energija i nepretencioznost u izvedbi.

Prema dosadašnjem Sziget iskustvu zadnji je dan festivala i veliko zatvaranje redovito pripadalo nekom od velikih EDM imena tipa Calvin Harris, no ove je godine to bilo dan ranije i čast je pripala Norveškom producentu i DJ-u pod imenom Kygo. Upoznata s 2 njegova hita, ostala sam svejedno cijeli set u krugu glavne pozornice. Kao ne prevelikom fanu žanra, moram reći da je set bio dosta, hm, ugodan i jako mi je pasao makar se radilo uglavnom o tropical house remixevima poznatih pjesama. Naravno, raznježio je publiku velikim finalom – prvo akustičnom verzijom svog najvećeg hita “Firestone” svirajući je na klaviru, a onda se prebacio za DJ pult.

U A38 šatoru krenuli su Little Dragon, genijalni švedski synth-pop kvartet koji su nas sve rasplesali, a pogotovo šarmantna frontwomen Yukimi Nagano.
Nakon njih uslijedio je nastup Nick Murphya fka Chet Fakera, više downtempo, prepun dima i svjetlosnih efekata, najviše je ushita izazvao stari hit “Gold” i pokazao da je Chet Faker ipak bio popularniji od novijih djela.

Zadnji dan uz najavu velikog nevremena spakirali smo šatore i da nije bilo Arctic Monkeysa kao headlinera već bi odavno pobjegli s festivala. No, odlučili smo ostati i nisam požalila.
The War On Drugs, koji su zapravo savršeni bend za kišni dan, sam većim dijelom propustila zbog gore navedenih problema, no ono što sam uspjela čuti bilo je savršeno.

 

Već malo prije koncerta samo muvanjem oko glavne pozornice bio je prvi put da sam u više navrata čula hrvatski oko sebe. Očito se naša publika zaputila na taj jednodnevni izlet zbog Arctic Monkeysa. Posljednjem sam albumu Monkeysa dala 2 prilike i nisam ostala pretjerano oduševljena, iako im dajem bodove za hrabrost bila sam uvjerena da će izvoditi najviše pjesama upravo s “Tranquility Base Hotel & Casino”.
Nije mi bilo prvi put da slušam Monkeyse live, ali sigurno će ostati u najljepšem sjećanju. Možda i dijelom zbog najljepše uređene pozornicom. Da, nisam glazbeni kritičar, i padam na takve stvari. Setlista je bila taman pogođen presjek njihove karijere i Alex Turner, koliko god mi antipatičan bio, drži sve konce u rukama. Bez ikakvog interesa za publiku, što me nije nimalo smetalo, odradili su sve besprijekorno od početka do kraja.

Koncertom Arctic Monkeysa, završila je moja ovogodišnja Sziget avantura i svakako preporučam svima da se odvaže na duži odlazak ondje umjesto uobičajenog dan-dva jer Sziget je festival koji se najviše ponosi atmosferom, više nego line-upom. Ove su godine oborili svoje rekorde posjećenosti s 565,000 posjetitelja.

Ono što mi je neopisivo falilo je to što su 3 izvođača kojima sam se veoma veselila i koji su uvelike bili dio moje odluke da odem na Sziget – otkazala.
Yellow Days je otkazao malo prije samog festivala, a Joe Goddard i Fever Ray par sati prije samih nastupa i nadam se da će to nadoknaditi na sljedećem izdanju.

Datumi za sljedeću godinu već su najavljeni, a u rujnu će i prvi headliner.

Označeno s

Vaše mišljenje

Odgovori

Tvoj email neće biti objavljenObavezna polja su označena s *


RADIO 101 FM

Samo prava glazba

Current track
TITLE
ARTIST