Preminula velika novinarka Jasna Babić

Written by on 31/10/2017

Velika novinarka Jasna Babić preminula je u utorak u 61. godini u zagrebačkoj bolnici za plućne bolesti Jordanovac. Tamo se i liječila od teške bolesti. Vijest o odlasku Jasne Babić objavio je njezin dugogodišnji prijatelj, novinar Novog lista i Lupige Ladislav Tomičić koji je o njoj brinuo u teškim trenucima. Tomičić je poručio, kako prema želji Babić, neće biti sprovoda, a da će se komemoracija održati u Hrvatskom novinarskom društvu u ponedjeljak u 10 sati.

Jasna Babić živjela je novinarstvo. Bila je jedna od rijetkih istraživačkih novinarki, a golem trag ostavila je u razotkrivanju brojnih društvenih anomalija, među kojima i zagrebačke mafije. Napisala je dvije knjige – Zagrebačku mafiju i Urotu Blaškić.

Babić je u svibnju ove godine dobila HND-ovu nagradu za životno djelo Otokar Keršovani. U obrazloženju nagrade stoji da je Jasna Babić sinonim hrabrog novinarstva u Hrvatskoj. Povodom te nagrade napisala je: “Slobodu nam nitko neće dati, novinari imaju onoliko slobode koliko su je sami napravili. Ni više ni manje. I ne želim uopće da mi Sabor, da mi bilo tko jamči slobodan prostor, jer to znači da mi je darovan. Kad je nešto darovano, kad je sloboda darovana, bila to i sloboda novinarstva – onda se, brate mili, može i oduzeti. Onaj tko daje taj i uzme.”

Jasna Babić diplomirala je na Fakultetu političkih znanosti, a novinarstvu je posvetila više od polovice života. Najveći dio bogatog novinarskog iskustva stjecala je na terenu od prvih reportaža u Poletu do dokumentiranja raspada Jugoslavije, najprije u Danasu, a onda i u Zapadu, jednima od od prvih privatnih novina u ondašnjoj Jugoslaviji. Radila je u redakcijama lista Danas, Zapada, Večernjeg lista, Slobodne Dalmacije, Globusa, Nacionala, Expressa, portala Lupiga.com. Bila je među osnivačima tjednika Globus, potom i Nacionala,

U nastavku prenosimo riječi njezinog kolege Borisa Rašete za 24sata koji je s Jasnom radio i na njenom posljednjem radnom mjestu, u tjedniku Express:

Nikad neću zaboraviti trenutak kad je Jasna Babić objavila veliki feljton o Ankici Tuđman u prvom broju Glorije. Bio je tako sočan, potkrijepljen brojnim nepoznatim činjenicama, zanimljiv, važan i relevantan, da sam bio posve siguran kako će lansirati novi časopis – koji je startao razmjerno skromno – u nepojmljive nakladne visine. Tako se i dogodilo. Već drugi broj imao je neusporedivo veću nakladu. Ostalo je povijest.

Jasna je pisala tako dobro da su nakladnici koji su je angažirali mogli uvijek reći da su uhvatili boga sreće za bradu. Dizala je naklade u nebo, a zauzvrat nije tražila ništa. Od zadnjeg poslodavca tražila je skromnu hrvatsku plaću. Kad joj je on, zapanjen, ponudio veći iznos, imajući na umu njene zasluge, Jasna je začudila: Zašto? Pa meni je to dovoljno, ne treba mi više…
Jasna Babić bila je temelj dviju novinskih kuća, Europapressa i Nacionala.

Nije se bojala ni najopakijeg zlikovca

Počela je u tjedniku Danas, krajem socijalizma, na nevjerojatan način. Radila je tamo neki honorarni, nenovinarski posao, čini mi se da je rekla da je bila čistačica, a onda počela pisati. Danas je bio najbolji tjednik u Jugoslaviji i u njemu se nije bilo lako probiti. Već krajem osamdesetih bila je važno novinarsko ime. Devedesetih i dvijetisućitih, bila je najvažnija istraživačka novinarka/novinar u Hrvatskoj.

Na kraju karijere – a otišla je neočekivano i prerano, kako to već biva s novinarima koji izgaraju u strasti vlastite profesije i svega onoga što ona sobom nosi – pisala je za tjednik Express, koji je s ponosom i radošću objavljivao njene tekstove.

Bila je hrabra kao malo tko. Nije se bojala uhvatiti u koštac sa najgorom temom, najopakijim zlikovcem. Njene su novinarske relacije uvijek bile putovanja u srce tame: iz njih se vraćala s temama od kojih je zastajao dah. Otpuhivala je s prezirom i kriminalce i notorne ratne zločince. Tajne službe vršljale su po njenom životu tražeći mračne tajne. Jedan je doušnik tajne službe išao tako daleko da je prekopavao čak i kontejner za smeće ispred njene kuće. Nije našao ništa. Nisu našli ništa. A nisu ni trebali tražiti – sve što je znala, objavljivala je.

Bila je čovjek nevjerojatne ljubavi, odanosti i lojalnosti. Jasna Babić gorjela je za novinarstvo, i za svoje drugove. Ona nema prethodnice, najviše ćemo se smijemo nadati jest da će dobiti nasljednicu. Ostavila je iza sebe nekoliko knjiga, tisuće tekstova i feljtona, te cijeli jedan život koji će služiti kao pouzdan orijentir svima koji se novinarskim pozivom žele baviti na častan način. Jasna Babić bila je era hrvatskog novinarstva, njeno zlatno ime.

Bila je hrabra, bila je jednostavna, bila je svoja. Bila je novinarka – možda i posljednja.

Posted by Radio 101 on 31. listopada 2017


Vaše mišljenje

Odgovori

Tvoj email neće biti objavljenObavezna polja su označena s *


RADIO 101 FM

Samo prava glazba

Current track
TITLE
ARTIST